"Samo" loš san ili nesanica?
Svi se suočavamo s razdobljima kada teško spavamo ili imamo poteškoća s usnivanjem. Približno jedna od tri osobe redovito se susreće s ovakvim problemima sa spavanjem, no u većini slučajeva, ovi problemi su privremeni i obično nestanu sami od sebe. No, kada pritužbe postanu redovite i traju duže od tri tjedna, govorimo o nesanici, ozbiljnom fenomenu koji može značajno utjecati na kvalitetu života.
Nesanica je stanje u kojem je otežano zaspati, održati san ili postići osjećaj odmora nakon spavanja.
Dugotrajna prisutnost nesanice može imati ozbiljne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca. Osobe koje pate od nesanice često doživljavaju umor, smanjenu koncentraciju, razdražljivost te poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Stoga je važno prepoznati i pravodobno adresirati probleme sa spavanjem, posebno kada nesanica postane kronična. Konzultacija s stručnjakom za spavanje ili liječnikom može pomoći identificirati uzroke nesanice te razviti prilagođene strategije za poboljšanje kvalitete sna i općeg zdravstvenog stanja.
Osobe koje pate od nesanice često iskazuju jedan ili više sljedećih simptoma:
Imate teškoće započeti san, što može rezultirati dugim razdobljima budnosti prije nego što usnu.
Doživljavate učestala buđenja tijekom noći, što može ometati kontinuirani san.
Osjećate se budnima ili se bude prerano ujutro, prije nego što bi željeli ili planirali.
Unatoč spavanju, osjećate se umorno i neodmorno nakon buđenja.
Doživljavate konstantan umor tijekom dana ili imate epizode neočekivane dnevne pospanosti.
Postajete razdražljivi ili podložni promjenama raspoloženja zbog nedostatka sna.
Iskazujete otežanu koncentraciju, smanjenu pažnju te probleme s pamćenjem i odlučivanjem.
Spavate u prosjeku manje od 5 sati po noći, što može dodatno pogoršati simptome nesanice.
Prepoznavanje ovih simptoma ključno je za pravilno dijagnosticiranje nesanice te postavljanje odgovarajućeg plana liječenja kako bi se poboljšala kvaliteta sna i općeg zdravlja pojedinca.
Paradoksalna nesanica često se pogrešno percipira kao kratkotrajan problem sa snom, no u stvarnosti situacija može biti drugačija. Naziv “paradoksalna” proizlazi iz paradoksa između doživljene i stvarne duljine sna.
Osobe koje pate od paradoksalne nesanice mogu imati subjektivan dojam da spavaju vrlo malo ili da uopće nisu spavale tijekom noći, iako je stvarni broj sati sna često dulji od njihove percepcije.
Ovaj oblik nesanice karakterizira osjećaj buđenja tijekom noći i svijesti o tome, što stvara dojam nesanice unatoč stvarnom produženom snu.
Stvarna količina sna može biti značajno duža od onoga što osoba percipira, a ovaj nesrazmjer između doživljenog i stvarnog sna često stvara dodatni stres i anksioznost kod pojedinca.
Identifikacija paradoksalne nesanice važna je kako bi se razumjele nesvjesne percepcije i pristupilo pravilnom liječenju kako bi se uspostavila ravnoteža između stvarne i doživljene kvalitete sna.
U psihofiziološkoj nesanici, pojedinci su uvjereni da ne mogu zaspati ili ostvariti dubok san, što dovodi do paradoksalne situacije u kojoj njihovi napori za spavanjem često rezultiraju suprotnim učinkom.
Pokušaji da se zaspe postaju frustrirajući jer osoba, unatoč naporima, doživljava poteškoće u normalnom zaspanju.
Ova vrsta nesanice često je povezana s ritualima prije spavanja, kao što su zatvaranje zavjesa ili pranje zuba, koji postaju povezani s anksioznošću i stvaranjem negativnih asocijacija sa snom. Osim toga, intenzivni pokušaji da zaspite mogu rezultirati suprotnim učinkom – osoba ostaje budna i nervozna.
Paradoks psihofiziološke nesanice ogleda se u tome da, kad pojedinac nije aktivno usmjeren na pokušaje zaspanja, primjerice tijekom gledanja televizije ili čitanja, može se dogoditi da spontano zaspe.
Ključni element ove vrste nesanice leži u nesvjesnom usvajanju negativnih obrazaca ponašanja u vezi sa snom, što može stvoriti začarani krug anksioznosti i nesanice.
Idiopatska nesanica označava stanje u kojem nema jasnog identificiranog uzroka simptoma nesanice. Dijagnoza idiopatske nesanice postavlja se kada su isključeni drugi potencijalni uzroci nesanice, a ipak simptomi i dalje perzistiraju.
Ovaj termin “idiopatski” sugerira da uzrok nesanice ostaje nepoznat ili neobjašnjen. Unatoč raznim metodama ispitivanja i praćenja, nema jasnih pokazatelja koji bi ukazivali na specifičan izvor problema sa snom.
Ova dijagnoza postavlja se nakon što su isključene druge medicinske ili psihološke stanice koje bi mogle uzrokovati nesanicu, kao što su depresija, anksioznost, ili fizičke bolesti.
Postojanje nesanice i njezin određeni oblik mogu se utvrditi putem specifičnih upitnika i studija spavanja.
Ove metode pomažu stručnjacima za spavanje u prikupljanju relevantnih informacija o obrascima spavanja pacijenta, omogućujući precizniju dijagnozu i prilagođavanje odgovarajućeg plana liječenja.
Evo nekoliko ključnih metoda:
Kombinacija ovih metoda omogućuje stručnjacima za spavanje da preciznije razumiju karakteristike nesanice i pruže personalizirane pristupe liječenju.
Kada se utvrdi uzrok nesanice, moguće je započeti specifično liječenje prilagođeno individualnim potrebama pacijenta. Različite terapeutske strategije mogu se primijeniti, ovisno o prirodi problema sa snom.
Neki od mogućnosti liječenja mogu biti praktični savjeti za spavanje, odnosno liječnik Vam može pružiti korisne savjete o higijeni spavanja i promjenama životnih navika koje mogu poboljšati kvalitetu sna. Osim toga, može Vam i propisati lijekove za spavanje kako bi olakšao inicijalno usnivanje.
Također, može se koristiti kognitivna bihevioralna terapija (CBT-I) koja je usmjerena na promjenu negativnih obrazaca razmišljanja i ponašanja povezanih s nesanicom.
Glavni je cilj Poliklinike LF poboljšati kvalitetu života i zdravlje naših klijenata pružajući im vrhunsku zdravstvenu uslugu.
