Ključna pretraga ispitivanja sluha kod djece i odraslih
Negativan utjecaj buke u okolišu na ljudsko zdravlje i sluh ozbiljan je problem koji utječe na sve nas.
Dobar sluh izuzetno je važan u svakodnevnom životu. Naš sluh aktivan je svaki dan, čak i tijekom noći. Sposobnost slušanja značajno utječe na komunikaciju, učenje, emocije, poslovni i društveni život.
Nažalost, svakodnevicu modernog čovjeka zaglušuje buka koja je postala uobičajena. Televizija, radio, kućni uređaji, promet i građevinski radovi izvor su buke i potencijalni uzroci oštećenja sluha.
Očuvanje dobrog sluha bitno je za naše opće zdravlje. Jedan od načina kako možemo saznati čujemo li normalno ili imamo oštećenje sluha je putem tonske audiometrije (TA). Tonska audiometrija je pretraga kojom se ispituje sluh.
Prema istraživanju američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju (Center for disease control and prevention), 10 milijuna odraslih u dobi do 70 godina te čak 40 milijuna starijih od 70 godina ima neku vrstu oštećenja sluha.
Uzroci oštećenja sluha mogu biti razni, od prirođenih mana, dugotrajne izloženosti zvukovima neprimjerene glasnoće (buka) do oštećenja uzrokovanih prirodnim procesom starenja. Sluh može biti posljedica kroničnih i akutnih upala srednjeg i vanjskog uha ili drugih poremećaja u srednjem uhu.
Negativan utjecaj buke u okolišu na ljudsko zdravlje i sluh ozbiljan je problem koji utječe na sve nas. Svjetska zdravstvena organizacija provela je istraživanje uobičajenih razina buke u svakodnevnom životu prema kojem je svaka 5. osoba u Europi redovito izložena razinama buke koje mogu uzrokovati ozbiljna oštećenja sluha.
Osim utjecaja iz okoliša, gubitak sluha događa se i zbog starenja. Otprilike trećina ljudi iznad 65 godina ima značajno oštećenje sluha. Kako starimo, tako dolazi do promjena u našem slušnom sustavu koje uzrokuju oštećenje i gubitak sluha.
Procjenjuje se da otprilike 1 do 3 na 1000 novorođenčadi ima oštećenje sluha. Kod manje djece daleko je teže uočiti oštećenje sluha nego kod odraslih. Najčešće se uočava tek u 2. ili 3. godini života zbog nepravilnog razvoja govora.
Najčešći gubici sluha kod djece nastaju zbog problema sa Eustachijevom cijevi prilikom čega dolazi do provodnog gubitka sluha za čiju dijagnozu je vrlo važna timpanometrija.
Sluh predstavlja bitnu kariku u dječjem emotivnom, društvenom i kognitivnom razvoju. Čak i blago oštećenje sluha u ovoj dobi može negativno utjecati na sposobnost govora i jezika.
Tonska audiometrija kao termin označava mjerenje sluha, odnosno testiranje slušne osjetljivosti. Njome možemo izmjeriti jačinu i težinu gubitka sluha te ispitati preostalu funkciju sluha. Postoje subjektivne i objektivne metode ispitivanja.
Subjektivne metode za testiranje sluha koriste govor, šapat, čiste tonove, glazbene ugađalice, tonsku audiometriju. U objektivne metode spadaju tipanometrija i otoakustička emisija.
Akumetrija je ispitivanje sluha glazbenim ugađalicama i jedna je od najstarijih metoda provjere sluha. Tonskom audiometrijom određuje se najniža jakost zvuka koju ispitanik osjeća za pojedinu frekvenciju. Izvodi se putem posebnog uređaja – audiometra.
Govornom audiometrijom se utvrđuje sposobnost razabiranja riječi tako da se ispitaniku predstavljaju riječi različite jakosti sve dok se ne nađe ona jakost pri kojoj ispitanik čuje i ponovi bar polovicu riječi.
Audiometrijom zapravo određujemo prag sluha ili prag čujnosti. Naš sluh je osjetljiv na mehaničke titraje, to jest promjene tlaka koje se šire zrakom. Titraje koje izazivaju zvučni valovi, prenose se u unutarnje uho te pretvaraju u živčane impulse koje interpretira mozak.
Svaki zvuk određen je frekvencijom koja se mjeri u hertzima (Hz) i jačinom, odnosno glasnoćom za koju je mjerna jedinica decibel (dB). Možemo čuti zvuk frekvencije u rasponu od 20 Hz do 20 000 Hz te jačine do 120dB. Tijekom audiometrije mjerimo kako osoba osjeća fizičke osobine zvuka, frekvenciju i jačinu te time dobivamo visinu odstupanja od normalnog praga sluha.
Kao rezultat audiometrije nastaje audiogram, grafički prikaz osjetljivosti svakog uha na zvukove određene frekvencije i glasnoće.
Prag čujnosti obično se klasificira prema slijedećim pragovima (HL označava prag sluha):
Metode koje koristimo pri ispitivanju sluha su sljedeće:
Izvodi se pomoću glazbenih ugađalica različitih veličina i frekvencijskih karakteristika (najčešće 256 I 512Hz). Akumetrijom se mjeri zračna i koštana vodljivost te se usporedbom referentnih vrijednosti normalnog sluha može se otkriti mjesto i vrsta oštećenja.
Testiranjem sluha glazbenim ugađalicama nije moguće dijagnosticirati jačinu oštećenja sluha.
I dalje je jako korisna za prepoznavanje hitnih stanja te razlikovanje provodnog od zamjedbenog oštećenja sluha te se često koristi u kombinaciji s drugim metodama. Prednosti akumetrije su jednostavnost, trajanje i dostupnost.
Pretraga kojom se utvrđuje najmanji prag sluha čistog tona koju osoba čuje naziva se tonska audiometrija.
Postupak se provodi tako da osoba stavi slušalice dok sjedi u posebnoj komori, tihoj sobi. Tonski audiometar pušta tonove od niskih do visokih frekvencija koje ispitanik čuje kroz slušalice.
Vaš je zadatak signalizirati koje tonove čujete podizanjem ruke ili nekim drugim signalom koji ste unaprijed dogovorili s audiologom.
Kao i kod akumetrije, tonska audiometrija ispituje zračnu vodljivost, prirodni način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić i prenosi se dalje.
Također se ispituje koštana vodljivost gdje se zvuk prenosi direktno na kost iza uha vibracijskim uređajem i zaobilazi zvukovod, bubnjić i slušne koščice.
Najmanja dob za tonsku audiometriju je oko 3 godine, što varira od djeteta do djeteta.
Timpanometrija je objektivna metoda kojom ispitujemo stanje bubnjića i srednjeg uha. Neprocjenjiva je u otkrivanju provodnog oštećenja sluha. Može se raditi u svim dobnim skupinama jer ne zahtijeva suradnju.
Timpanometrijom dobivaju se informacije o stanju slušnih koščica, bubnjića te o prohodnosti Eustachijeve cijevi.
Prilikom govorne audiometrije ispituje se sposobnost razumijevanja govora ili točnije mogućnost razabiranja riječi u uvjetima sa i bez pozadinske buke. Može se provoditi putem slušalica ili zvučnika.
Umjesto čistog tona koristi se testna lista od 10 riječi koje ispitanik sluša na oba uha istovremeno ili naizmjenično te zatim ponavlja. Audiolog mjeri prag razabirljivosti, porast razabirljivosti porastom glasnoće i maksimalnu razabirljivost.
Tijekom govorne audiometrije testiraju se više razine slušnog puta, odnosno mjeri se prag percepcije govora.
Za izvođenje testa audiometrije nije potrebna posebna priprema. Prethodno izvođenju ispitivanja sluha, naš audiolog će vam pojasniti kako se pretraga izvodi.
U slučaju da se testira sluh kod male djece, potrebna je suradnja roditelja.
Savjetujemo da prije izvođenja pretrage, djeci objasnite ukratko što će se raditi kako bi testiranje bilo ugodno, zabavno i da ne izazove strah.
Naši audiolozi posebno se vesele “malenim pacijentima” pa će se potruditi da ispitivanje sluha ne bude za njih veliki bauk.
Svakako preporučujemo da djeci pojasnite kako je ispitivanje sluha jako važno, ali ne pretjerano strašno te da prilikom testa moraju biti iskrena. Zbog dobivanja pouzdanih rezultata, bitno nam je da dijete signalizira kada zbilja čuje zvuk.
U Poliklinici Lohuis Filipović okupili smo međunarodno priznati tim liječnika subspecijaliziranih za rješavanje pojedinih problema koji se javljaju u području sluha kod odraslih pacijenata i djece.
Naš specijalist za sluh je doc. dr.sc. Jakov Ajduk, dr. med. – specijalist otorinolaringologije, subspecijalist audiologije, fonijatrije i otokirurgije. Za konzultacije i pregled kod dr. Ajduka možete se naručiti telefonskim putem na +385 1 2444 646 ili putem online obrasca na našim stranicama.
Prepoznati oštećenje sluha nije baš jednostavno. Gubitak sluha se najčešće ne javlja iznenadno, nego se događa postupno.
Slabljenjem sluha određeni svakodnevni zvukovi kao da se izgube. Glasovi oko nas se rasplinjuju pa imamo osjećaj da svi pričaju nerazgovjetno. Spomenuti simptomi ne nastaju iznenada, nego je gubitak sluha progresivan, odnosno postaje zamjetniji kako vrijeme odmiče.
U situaciji kada nam je potrebno da sugovornik više puta ponovi što je rekao ili kada ne možemo precizno razlikovati rečeno (npr. umjesto slijep čujemo lijep), često smo razdražljivi i ne želimo priznati da postoji problem. Nerijetko se osobe koje slabije čuju povlače u sebe, ne žele sudjelovati u razgovoru, naročito ako je veći broj sugovornika.
Negiranje simptoma oštećenja sluha jedna je od poteškoća u dijagnosticiranju gubitka sluha i nagluhosti. Prema istraživanjima, osobe s oštećenjem sluha sklone su podcjenjivanju ozbiljnosti svog stanja te izbjegavanju liječenja. Upravo zbog toga, pregled sluha te audiometrija kao mjerenje razine oštećenja sluha imaju veliku važnost u prevenciji gubitka sluha.
Ako ste primijetili poteškoće u sluhu, svakako preporučujemo da obavite pregled sluha i audiometriju. Ovom pretragom možete dobiti u stanje vašeg sluha te preporuke za daljnje postupke kojima možete očuvati sluh i zaustaviti pojavu nagluhosti.
Glavni je cilj Poliklinike LF poboljšati kvalitetu života i zdravlje naših klijenata pružajući im vrhunsku zdravstvenu uslugu.
