Optimalno rješenje za tretiranje sekretorne upale srednjeg uha
Upale uha mogu se lako i brzo izliječiti odgovarajućim antibioticima i mirovanjem, ali ako se infekcije uzastopno vraćaju, potrebna je drugačija metoda tretiranja ovih tegoba.
Upale gornjih dišnih puteva nisu rijetka pojava, pogotovo u hladnijim danima. U tom periodu provodimo više vremena u zatvorenim prostorima te smo izloženi raznim virusima i bakterijama.
Infekcije uha, grla i nosa znaju biti neugodne, a konstantno ponavljanje istih tegoba može rezultirati pogoršanjem sluha, lošim govorom i problemima s disanjem.
Dišni putevi međusobno su povezani, što znači da bi se upalna infekcija grla vrlo lako mogla proširiti na uho putem Eustahijeve cijevi koja ih povezuje.
Upale uha često izazivaju najviše smetnji, od bolova, temperature i slabijeg sluha, pa sve do nemogućnosti izjednačavanja tlaka i vrtoglavice.
Upale uha mogu se lako i brzo izliječiti odgovarajućim antibioticima i mirovanjem, ali ako se infekcije uzastopno vraćaju, potrebna je drugačija metoda tretiranja ovih tegoba.
Postavljanje ventilacijske cjevčice u uho jedna je od tih metoda.
Poremećaj funkcije Eustachijevih cijevi dovodi do nakupljanja tekućine u srednjem uhu (sekretorni otitis) što rezultira oslabljenim sluhom.
Postavljanjem cjevčice sprečava se nakupljanje tekućine u uhu te je time mogućnost od razvoja infekcije manja.
Sekretorni otitis je češći u dječjoj populaciji zbog opstrukcije Eustachijevih cijevi adenoidima te uslijed čestih respiratornih infekata.
Dugotrajni sekretorni otitis osim gubitka sluha može dovesti do kronične upale uha.
Ljudsko uho sastoji se od tri dijela, od kojih svaki ima određenu funkciju bitnu za pravilan rad gornjih dišnih puteva i živčanog sustava.
Vanjsko uho sastoji se od uške i ušnog kanala koji vodi sve do bubnjića. Uška služi za bolje prepoznavanje zvučnih signala, a ušni kanal dužan je provoditi te signale do bubnjića. U vanjskom se uhu također nalaze dlačice koje štite uho od vanjskih utjecaja.
Srednje uho sastoji se od bubnjića, bubnjišta, mastoida, slušnih kostiju i Eustahijeve cijevi. Bubnjić dijeli srednje i vanjsko uho, a njegova uloga je vibracija prilikom prolaska zvučnih signala.
Na bubnjić se povezuju tri koščice, čekić, nakovanj i stremen. Stremen je spojen s bubnjićem, a njegova vibracija prenosi se na ostale koščice sve do unutarnjeg uha.
U srednjem uhu još se nalazi i Eustahijeva cijev. Ona spaja uho s usnom šupljinom te služi za izjednačavanje tlaka u ušima s atmosferskim tlakom.
Unutarnje uho, još poznatije kao labirint, sastoji se od pužnice i polukružnih kanala. One su dio tzv. vestibularnog sustava te su odgovorne za osjet ravnoteže. Pužnica i polukružni kanali ispunjeni su endolimfom, tekućinom koja signalizira promjenu u gibanju tijela.
Postoji nekoliko vrsti upalne infekcije, a razlikuju se po zahvaćenom dijelu uha. Prema tome, dijelimo upalu vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha.
Upala vanjskog uha uzrokovana je bakterijama i gljivicama, a često se pojavljuje zbog preostale tekućine u zvukovodu. Simptomi su najčešće jaka bol i osjetljivost na dodir, svrbež, a moguć je i slabiji sluh.
Zbog preostale tekućine u kanalu, od upale vanjskog uha često obolijevaju plivači. Visoke temperature također mogu rezultirati vlažnošću i znojenjem uha, čime se stvaraju pogodni uvjeti za razvoj upale.
Upala vanjskog uha najprije se liječi lokalnom terapijom (lokalni antibiotici ili antimikotici), potrebno je kontaktirati liječnika kako biste dobili odgovarajuće liječenje.
Upala srednjeg uha često se javlja zbog postojeće infekcije gornjih dišnih puteva. Upala bubnjišta ili otitis prepoznaje se po bolovima u uhu, oslabljenom sluhu, povišenoj temperaturi i curenju gnoja u slučaju puknuća bubnjića.
Pojava upale rezultat je infekcije grla ili nosa koji je izravno povezan s uhom preko Eustahijeve cijevi. U slučaju začepljenja Eustahijeve cijevi, dolazi do zadržavanja tekućine u bubnjištu te razvoju infekcije.
Ako se na upalu srednjeg uha prekasno reagira, može doći do mastoiditisa, infekcije kosti koja se nalazi iza uha. Također, konstantnim upala srednjeg uha može doći i do oslabljenja sluha.
Infekcija srednjeg uha liječi se antibioticima, tabletama protiv bolova i kapima za odčepljenje dišnih puteva.
Ova je infekcija obično rjeđa od upala vanjskog i srednjeg uha, no može biti vrlo neugodna. Upala je uglavnom virusna, a prethodi joj infekcija dišnih puteva. Ostali uzročnici mogu biti tumori, trauma glave, meningitis te reakcija na određene lijekove.
Ako je uzročnik bakterija, postoji velika šansa na trajni gubitak sluha (gnojni labirintitis).
Upala unutarnjeg uha prepoznaje se po simptomima kao što su: zujanje u uhu, slabljenje sluha, vrtoglavica, poremećaji ravnoteže, mučnina i povraćanje.
Upala se uglavnom liječi kortikosteroidima, a ako se prepozna na vrijeme, često ima pozitivan ishod.
Upala srednjeg uha nije komplicirana bolest i najčešće se uspješno liječi antibioticima. No, ako se upala učestalo ponavlja, potrebno je primijeniti neke od preventivnih metoda.
U srednjem uhu nalazi se Eustahijeva cijev koja povezuje uho i usnu šupljinu. Prilikom upale srednjeg uha može doći do zadebljanja cijevi te loše prohodnosti kanala.
Kako bi se spriječilo zadržavanje sekreta u srednjem uhu, u bubnjić se postavlja ventilacijska cjevčica. Srednje će uho tako ostati odčepljeno, a šanse za obolijevanje od upale će biti manje.
Potrebno je napomenuti kako ventilacija bubnjišta nije metoda kojom se liječi upala srednjeg uha, već je metoda kojom se nastoji spriječiti njen razvoj.
Ovaj problem najčešće se javlja kod djece, a razvoju bolesti još doprinosi i povećana treća mandula. Ako su upale srednjeg uha prisutne i nakon operacija trećih mandula, postavljanje ventilacijske cjevčice smatra se najboljim rješenjem.
Prije nego što se odlučimo za postavljanje ventilacijske cjevčice, potrebno je obaviti nekoliko dijagnostičkih pregleda.
ORL pregled smatra se osnovnim pregledom za dijagnozu bilokakvih poremećaja na području uha, grla i nosa. Liječnik detaljno pregledava bubnjić i zvukovod.
Kako bi se uvjerio u začepljenost Eustahijeve cijevi, liječnik mora provjeriti mobilnost bubnjića tako što će napraviti timpanometriju koja daje točne podatke o pomičnosti bubnjića i stanju srednjeg uha.
Ovaj pregled sastoji se od nekoliko tehnika ispitivanja sluha. Neke metode nastoje dijagnosticirati tip oštećenja sluha (kvalitativne metode), a neke nastoje odrediti stupanj oštećenja (kvantitativne metode).
Također, pod ovu kategoriju pregleda dijelimo subjektivne i objektivne metode ispitivanja sluha.
Subjektivne metode zahtijevaju vašu suradnju, dok su objektivne pogodne za provođenje ispitivanja na bebama i djeci.
Subjektivne metode ispitivanja sluha uključuju:
Objektivne metode ispitivanja sluha:
Nakon što je liječnik provjerio rad vaših bubnjića i obavijestio vas o potrebnom zahvatu, prije operacije trebate priložiti sljedeće nalaze:
Ovim nalazima dobit ćemo uvid u vaše zdravstveno stanje, prijašnjim tegobama te, prije svega, procijeniti koliko je sigurno podvrgnuti vas operaciji.
Ako bolujete od poremećaja zgrušavanja krvi, operaciju ćemo morati odgoditi dok ne pronađemo adekvatno rješenje.
Isto vrijedi i za alergije na anesteziju, o kojoj nas obavezno morate obavijestiti prije zahvata.
Nakon izvršenih pregleda i predanih nalaza morat ćete potpisati suglasnost u kojoj je detaljno opisana procedura operacije, mogući rizici te informacije o primjeni opće anestezije.
Potpisivanjem suglasnosti prihvaćate sve moguće rizike i primjenu anestetika. Srećom, postavljanje ventilacijskih cjevčica na bubnjić je brza i jednostavna operacija, a ako se pravilno izvede, komplikacije su rijetke.
Kod odraslih osoba postavljanje ventilacijskih cjevčica se radi u lokanoj anesteziji te nisu potrebne dodatne pretrage krvi.
Budući da se ventilacijske cjevčice češće postavljaju kod djece, potrebno je primijeniti odgovarajući pristup kako bi dijete na operaciju došlo što opuštenije i bez straha.
Adekvatna komunikacija roditelja ovdje je od presudne važnosti jer način na koji roditelj reagira može značajno utjecati na ponašanje djeteta.
Prije operacije nemojte ništa skrivati od djeteta. Koliko god mlada, djeca osjete kada nešto ”ne štima”. Recite svome djetetu zašto ide na operaciju i koje su prednosti zahvata.
Recite mu kako ga više neće ”bubati” uho te kako će od cjevčice imati bolji sluh, baš kao njegov/njezin omiljeni superheroj.
Što se tiče našeg osoblja, u Poliklinici Lohuis Filipović ćemo se potruditi da se vaše dijete osjeća što ugodnije. Prije operacije moći će se zabaviti raznim igračkama i bojankama koje će biti spremne ispred ordinacije.
Dolaskom u polikliniku, bit ćete upućeni prema operacijskoj sali. Anesteziolog će vam dati opću anesteziju. Operacija će biti bezbolna i ničega se nećete sjećati.
Ako je riječ o lokalnoj anesteziji (odrasla osoba), zvukovod će se ispuniti anestetikom (sprej) koji će se odstraniti pumpicom nakon nekoliko minuta.
Operacija se vrši operacijskim mikroskopom pomoću kojeg kirurg pronalazi bubnjić. Jednom kada je lociran, kirurg radi malen rez na bubnjiću te sisaljkom izvlači sadržaj koji se nalazio iza bubnjića. Nakon vađenja preostalog sekreta u uhu, kirurg na mjestu incizije postavlja cjevčicu.
Kada je cjevčica pozicionirana i operacija je završena, anesteziolog vas budi iz besvjesnog stanja te smijete ići doma.
Operacija obično ne traje duže od 10 minuta.
Nakon operacije već isti dan smijete ići kući. Obavezno dođite u pratnji jer vas djelovanje opće anestezije može ošamutiti. Vožnja nije opcija za koju biste se trebali odlučiti.
Cjevčica će u uhu biti postavljena 6-8 mjeseci. Time će se tlak u ušima s vremenom normalizirati, a upale ne bi trebale biti učestale.
Vađenje cjevčice vrši se pod lokalnom anestezijom, a nije rijetkost da ih uho samostalno izbaci.
Dok imate cjevčicu u uhu, sprečavajte ulazak vode u uho prilikom aktivnosti kao što su kupanje i tuširanje.
Osim standardnih nuspojava tipične za svaki operacijski zahvat poput krvarenja, infekcije i alergijske reakcije na anesteziju, kod postavljanja ventilacijske cjevčice mogu se pojaviti i ostale komplikacije:
Nastaje kao reakcija bubnjića na strano tijelo. Liječi se kortikosteroidnim kapima i antibioticima.
Do nje može doći učestalim ponavljanjem zahvata ili čak zbog zadržavanja ventilacijske cjevčice na duži period.
Povlačenje bubnjića dublje u zvukovod češća je nuspojava. Srećom, ne uzrokuje gubitak sluha.
Ovo je stanje u kojem dolazi do nastanka hijaliniziranog vezivnog tkiva prilikom čega nastaju sklerotični plakovi. Najčešće se javlja kao posljedica traume bubnjića.
Iscjedak iz uha najčešća je nuspojava nakon postavljanja ventilacijske cjevčice. Obično traje 2-4 tjedna nakon operacije.
U Poliklinici Lohuis Filipović na dnevnoj bazi odrađujemo operacije uha, grla i nosa. Naš tim ORL specijalista i kirurgije vrata i glave pobrinut će se da zahvat prođe bez poteškoća i da nam iz ordinacije izađete zdraviji i ljepši.
Operacija postavljanja ventilacijske cjevčice optimalno je rješenje za tretiranje skeretornog otitisa. Komplikacije su uglavnom rijetke i bezopasne, a zahvat je brz i bezbolan.
Ako imate slabiji sluh i postoji sumnja na sekretorni otitis, naručite se na pregled pozivom na broj +3851 2444 646 ili ispunite naš online obrazac.
Glavni je cilj Poliklinike LF poboljšati kvalitetu života i zdravlje naših klijenata pružajući im vrhunsku zdravstvenu uslugu.
